Šta je šta?

Šta je šta…?

Šta je šta…?

Predstavlja potrebu da se pregledno i na najedno mestu pojasne često korišćeni pojmovi, nazivi i termini.

Prvenstveno su namenjeni širokom krugu korisnika, kako bi se na prihvatljiv način upoznali sa pojmovima, značenjem i osnovnim karakteristikama.

Tematika i stručna terminologija koja se koriste u opisu proizvoda, na ovaj način može biti pojašnjena.

Poremećaj metabolizma Esencijalnih i Mikroelemenata

Delovanje svakog Esencijalong elementa i Mikro elemenata u tragovima, direktno zavisi od unete dnevne doze, tako da svaki pojedinačno imaju biološko, farmakolško i toksično dejstvo. Na osonovu toga, razmatra se slučaj ili: manjka ili slučaj viška (toksičnost) elemenata u organizmu.

Unošenjem deficitarnih Mikroelemenata, prvo dolazi do normalizacije bioloških aktivnosti organizma, pri odgovarajućoj koncentraciji specifičnoj za svaki elemenat, čime se postiže optimalan balans za rad bioloških funkcija organizma.

U zavisnosti od ravnoteže i regulacioog mehanizma, uvećane doze Esencijalnih i Mikroelemenata neće bitnije uticati na promene biološke aktivnosti čovekovog organizma.

Ako se doza Esencijalnih i Mikroelementa poveća, dolazi do pojave toksičnosti, i nepoželjnog uticaja elementa na rad organizma. U tom slučaju Esencijalni i Mikroelementi nisu više od koristi, već postaju štetni po organizam čoveka.

Posledice toksičnosti raznih elemenata na rad i biološke funkcije organizma navedene su u listi koje slede:

1. Višak Gvožđa (Fe) – insuficijencija jetre, atrofija testisa, bolesti srca …

2. Višak Cinka (Zn) – čir na želudcu, zapaljenje pankreasa, nevoljnost, groznica, povraćanje…

3. Višak Bakra (Cu) – zapaljenje i ciroza jetre, drhtanje, anemija…

4. Višak Mangana (Mn) – psihoza …

5. Višak Kobalta (Co) – bolesti srca, struma štitnjače …

6. Višak Molibdena (Mo) – povećana vrednost ureje u krvi…

7. Višak Hroma (Cr) – bubrežna insuficijencija, dermatitis, karcinom pluća …

8. Višak Selena (Se) – alopecija, oštećeni nokti, emocionalna labilnost, malaksalost, dah miriše na beli luk …

9. Višak Nikla (Ni) – dermatitis (profesionalni), karcinom pluća i nosa, zapaljenje pluća…

10. Višak Silicijuma (Si) – zapaljenje, pluća, granulom, fibroza…

11. Višak Fluora (F) – promene na zubnoj gleđi, mučnina, bol u trbuhu, povraćanje, proliv, tetanija, kardiovaskularni kolaps…

Minerali

Minerali su elementi, isto kao i vitamini neophodni za normalan rast i razvoj čovekovog organizma.

Minerali se u prirodi nalaze u neorganskom obliku i igraju važnu ulogu u mnogim biohemijskim i fiziološkim procesima u organizmu. Minerali se u organizam unose namirnicama biljnog i životinjskog porekla, i u obliku mineralnih voda, u kojima su minerali rastvoreni. 

Minerali se dele u dve grupe:

– Eesencijalni elementi – koji su organizmu potrebni u količinama od preko 100 miligrama dnevno, i
– Elementi u tragovima ili Mikroelementi – koji su organizmu potrebni u količinama manjim od 100 miligrama dnevno.

Vitamin F (nezasićene masne kiseline)

Pod zajedničkim nazivom Vitamin F, objedinjena je grupa nezasićenih masnih kiselina, (LinolnaLinolenska i Arahidonska), koje se ne mogu sintetizovati u tkivima čovekovog organizma.
Biohemijska funkcija grupe jedinjenja, vitamina F nije u potpunosti poznata i razjašnjena. Zna se da nezasićene masne kiseline održavaju rezerve vitamina A i omogućavaju njegovo delovanje u organizmu.

Nezasićene masne kiseline (LinolnaLinolenska i Arahidonska), neophodne su za:
– rast i regeneraciju kožnog epitela,
– sintezu važnih regulatora, kao što su prostaglandini i leukotrieni,
– smanjenje nivoa holesterola u krvi.

Nezasićene masne kiseline se apsorbuju u organizmu, i u tkivima organizma se upotrebljavaju za građenje važnih lipida, koji ulaze u sastav bioloških membrana.

Nezasićene masne kiseline sprečavaju taloženje holesterola u arterijama.

Izvor vitamina F su biljna ulja, pšenične klice, semenke suncokreta, lana, soje i kikirikija, orasi, badem i avokado.

Vitamin E (tokoferoli i tokotrienoli)

Često se kaže da je vitamin E „Antisterilni vitamin“ i „Vitamin mladosti„.
Vitamin E je otkriven početkom 20-og veka. Naziv potiče od grčkih reči: „tokos“, što znači: – (potomstvo, rađanje dece) i reči: „pherin“, što znači: – (nositi). Vitamin E ima veliki značaj za reproduktivno zdravlje i za razvoj ploda u trudnoći.

Vitamin E objedinjuje grupu hemijskih jedinjenja, zvanih (α-, β- i γ- Tokoferoli).
Vitamin E je stabilan na zagrevanje na temperaturama do 175°C.

Vitamin E se u organizmu skuplja u hipofizi, mišićima, jetri, masnim tkivima, srcu, testisima, materici, krvi; a kod žena u trudnoći, u placenti.

Pretpostavlja se, da vitamin E učestvuje u zaštiti lipida ćelijskih membrana od oksidacije, kao najsnažniji prirodni antioksidant masti.
Vitamin E blagotvorno deluje u zaštiti organizma od nepoželjnih efekata hemoterapije.

Vitamin E ima antioksidativno dejstvo pri visokim koncentracijama kiseonika. Učestvuje u stvaranju energije i ima ključnu ulogu u normalnom funkcionisanju nervnog sistema. Blagovremenim dodavanjem vitamina E u redovnoj ishrani, znatno se doprinosi zdravom funkcionisanju nervnog sistema.

Vitamin E sprečava nastajanje tumora, (tumora pluća).

Vitamin E štiti organizma od kardiovaskularnih bolesti, snižava nivoa holesterola, i drugih lipidnih molekula u krvi čoveka.

Vitamin E štiti organizam od raznih spoljašnjih zagađivača iz vazduha (smog i duvanski dim).

Vitamin E pozitivo utiče na dužinu života, pa se stoga naziva i „vitamin mladosti“.

Vitamin E sprečava oksidaciju LDL holesterola, i time direktno sprečava pojavu ateroskleroz. Ako je bolest već napredovala, sprečava dalji rapidan nastavak. U isto vreme, blokira slobodne radikale i predstavlja obranu od UV i kosmičkog zračenja, radioaktivnosti slabog intenziteta i svakodnevnog stresa.

Vitamina E najviše ima u ulju pšeničnih klica, orasima i semenkama. Takođe nalazi se u biljnim uljima, obogaćenom palminu ulju, žumancetu jajeta, kao i u  zelenom lisnatom povrću.

Međutim, ni jedan od ovih prirodnih izvora ne može osigurati povećane dnevne doze koje su preporučene, kao u smislu zaštitne funkcije!

Vitamin D (holekalciferol i ergokalciferol)

Često se za vitamin D kaže da je „Antirahitični“ ili „Sunčani vitamin„.
Ranije se smatralo da je vitamin D vitamin, sa svim obeležjima i u pravom smislu te reči, ali danas se vitamin D3 (holekalciferol) smatra hormonom koji reguliše apsorpciju elemenata kalcijuma i fosfora.

U početku, dobijan iz jetre bakalara, vitamin D je sprečavao bolest karakterističnu za poremećaje u okoštavanju, apsorciji kalcijuma, opštoj slabosti organizma i deformaciji kostiju.

Vitamin D može biti proizveden u koži čoveka, ukoliko je čovek izložen u odgovarajućoj meri dejstvu sunčevog zračenja.

Pod nazivom vitamin D, podrazumeva se grupa od više sličnih molekula biljnog i životinjskog porekla, koja se odlikuje antirahitičnim dejstvom.
Vitamin D pojavljuje se u prirodi u dva oblika:

Ergokalciferol (vitamin D2), i
Holekalciferol (vitamin D3).

Vitamin D ostvaruje apsorciju kalcijuma i fosfora u organizmu i pojačava zadržavanje kalcijuma u koštanom tkivu. Ima zaštitnu ulogu od raznih tumora (pre svega od tumora debelog creva i tumora dojke). Povećava imunitet organizma.

Vitamina D se nalazi u malom broju izvora u prirodi. To su „masne“ ribe, riblje ulje, jetra i žumance jajeta.

Vitamin D2 se dodaje kao dodatak ishrani.

Prirodna hrana sadrži uglavnom malo vitamina D.

Vitamin C (askorbinska kiselina)

Krajem 18-og veka bilo je poznato da se u raznim južnim plodovima, spanaću, voću, kao i u čaju od šipurka, nalazi aktivna supstanca koja sprečava nastajanje „Skorbut-a“, bolesti koja se vezivala za moreplovce.
Svima veoma poznat i najčešće korišćen vitamin.
Vitamin C ublažava posledice astme i smetnji u disanju. Jača imunološki sistem organizma i sprečava kijavicu. Povećava otpornost prema zaraznim bolestima (naročito prema gripu, a pretpostavlja se i da otežava zarazu AIDS-om). Znatno pomaže organizmu u regeneraciji od opojnih sredstava, duvanskog dima i alkohola.
Vitamin C se uglavnom uništava pri termičkoj obradi hrane, ali je otporan na duboko zamrzavanje. Vitamin C je zasigurno jedan od najnestabilnijih vitaminia rastvorljivih u vodi.

Vitamin C se veoma dobro rastvara u vodi i metanolu, a slabije u etanolu. Ima veoma važnu antioksidativnu ulogu u organizmu čoveka, vezuje slobodne radikale i igra značajnu ulogu u prevenciji raznih teških oboljenja.

Vitamin C se lako apsorbuje u crevima. Askorbinske kiseline vezuje se za učešće u oksido-redukcionim procesima, koagulaciji krvi, regeneraciji tkiva, građenju steroidnih hormona, pretvaranju folne u tetrafolnu kiselinu i aktivaciji mnogih enzima.

Vitamin C deluje na funkcije centralnog nervnog sistema, stimuliše funkciju endokrinih žlezda, pojačava funkciju jetre, omogućava usvajanje gvožđa u crevu i učestvuje u građenju krvi.

Vitamin C snižava nivo holesterola u krvi, i sprečava razvoj kardiovaskularnih bolesti. U velikim dozama vitamin C sprečava aterosklerozu (suženje arterija).

Vitamin C pomaže kod muškaraca u lečenju od neplodnosti, nastalu Aglutinacijom(sjedinjavanjem, lepljenjem spermatozoida u grumenje).

Vitamin C se dobro apsorbuje u crevima, a delimično i u želudcu.

Vitamin B12 (kobalmin i cijankobalmin)

Često se kaže za Vitamin B12 da je „Energetski vitamin“.

Vitamin B12 je jedan od najsloženijih vitamina po hemijskoj strukturi. Ima značajan efekat u podmlađivanju i veliki je izvor energije. Povećava moć pamćenja i sposobnost rezonovanja i koncentracije. Utiče na lečenje mentalnih poremećaja i čini organizam mlađim.

Potpuna sinteza vitamina B12 izvršena je krajem dvadesetog veka.

Vitamin B12 je stabilan na visokim temperaturama, ali u kiselim i baznim sredinama gubi svoju aktivnost.

Veoma brzo se razgrađuje na sunčevoj svetlosti, i dobro se rastvara u vodi, etanolu i metanolu.

Termin „Vitamini B12“ objedinjuju nekoliko hemijskih jedinjenja, slične hemijske strukture.

Vitamin B12 u svom sastavu sadrži i hemijski element Kobalt – (27 Co).

Vitamin B12 je izvor energije, povećava vitalnost i blagotvorno deluje kod većeg stresa i zamora. Pomaže u lečenju od bakterijskih i virusnih infekcija.

Vitamin B12 ima i zaštitnu ulogu od tumora koji nastaju zbog pušenja. U kombinaciji sa vitaminom B9, znatno smanjuje mogućnost dobijanja kancera pluća ili bronhija kod pušača.

Vitamin B12 ima zaštitnu ulogu organizma od raznih toksina i alergena.

Vitamin B9 (folna kiselina, folat, folacin)

Vitamin B9 je veoma rasprostranjen u živom svetu.

Glavni predstavnik ovog vitamina, Folna kiselina, potiče od latinske reči: „Folium„, što znači: – List.

Prvi put je izolovana iz spanaća, a potom i iz jetre životinja.
Vitamin B9 se slabo rastvara u hladnoj vodi i etanolu, i veoma dobro se rastvara u vreloj vodi.

Vitamin B9 se lako razgrađuje pod dejstvom sunčeve svetlosti, kao i u procesu prerade hrane termičkim postupcima.

Vitamin B9 učestvuje u biosintezi azotnih baza, nukleinskih kiselina, (sintezi DNK), kreatina, metionina i slično.

Upotreba vitamin B9 u većim količinama suzbija prekancerozne ćelije.

U dejstvu sa vitaminom B12, vitamin B9 štiti organizam od pojave raznih tumora, a posebno tumora pluća. Utiče na stvaranje crvenih krvnih zrnaca, a preventivno utiče na urođene defekte.

Vitamin B9 se u organizmu čoveka sakuplja u jetri, i iz organizma se iznosi mokraćom.

Vitamin B9 se nalazi u listovima biljaka, tamno zelenom lišću biljaka (list spanaća), integralnoj pšenici, crnom ražanom brašnu, pivskom kvascu, jetri, žumancu, pasulju, pomorandži, šargarepi, kajsiji, bundevi, avokadu i raznom drugom povrću i voću.

Vitamin B9 životinjskog porekla nalazi se u jetri i mišićima srca.

Vitamin B7 (biotin, koenzim R, vitamin H, bios II R)

Početkom dvadesetog veka, izdvajanjem, dobijeno je jedinjenje u kristalnom obliku, pod nazivom „Biotin“. Značenje potiče od grčke reči: „bios“, što u prevodu znači „život“ ili vitaminom H. U opisu se koristi i ime: Vitamin B7.

Vitamin H je stabilan na visokim temperaturama. Dobro se rastvara u etanolu i vodi, kao i u kiseloj i baznoj sredini.

Vitamin H učestvuje u sintezi masnih kiselina, što doprinosi većoj mišićnoj masi, doprinosi zdravoj kosi i sprečava opadanje kose. Ovaj vitamin koriste sportisti za dobijanje atletske građe i muskulature.

Vitamin H se nalazi u mnogim namirnicama, ali u malim količinama. Najviše ga ima u jetri, žumancu jajeta, životinjskim tkivima, paradajzu, pivskom kvascu, mahunastim biljkama, lešniku, zrnastoj hrani, mleku i drugim proizvodima.

Biološka vrednost vitamina H razlikuje se od vrste do vrste namirnice. Vitamin H iz kukuruznog i sojinog brašna kompletno je iskoristiv u organizmu, dok je s druge strane, vitamin H iz pšeničnog brašna skoro uopšte nekoristan.

Vitamin B6 - (Piridoksin, Piridoksal, Piridoksamin)

Pod nazivom vitamin B6, podrazumevaju se tri hemijski slična hemijska jedinjenja.

To su: PiridoksinPiridoksal Piridoksamin.

Sva tri jedinjenja se u biološkim sistemima pretvaraju jedan u drugi.

Vitamin B6 je hemiski stabilan, a pod dejstvom sunčeve svetlosti brzo se razgrađuje.

Vitamin B6 utiče na umnožavanje ćelija i stvaranje belih krvnih zrnaca, kao i ćelija imunog sistema.

Kod žena, vitamin B6 igra ulogu u prevenciji i zaštiti organizma od unošenja oralnih kontraceptivnih sredstava, i sprečava poremećaje u metabolizmu.

U povećanim dozama, vitamin B6 se koristiti za skidanje akni, bubuljica i za sušenje kože.

Vitamin B6 nalazi se u semenkama, žitaricama, pšeničnom i kukuruznom brašnu, pivskom kvascu, jetri, bubrezima, mesu, mleku, jajima i povrću sa zelenim lišćem.

Velika količina vitamina B6 se nalazi u jetri, a manje u mišićima, bubrezima, mozgu i drugim tkivima.
Mikroorganizmi u crevima čoveka dnevno sintetizuju ( 0,5 – 0,7 mg) vitamina B6.

Termičkom obradom mesa vitamin B6 može biti uništen.

Vitamin B5 - (Pantotenska kiselina)

Vitamin B5 često se naziva „Faktorom rasta„.
U nazivu ovog vitamina Pantotenska kiselina, reč: „pan“ – znači (mnogo, znatno), što ukazuje i na veliko prisustvo ovog vitamina u prirodi.
Vitamin B5 je rastvorljiv u vodi i veoma je nestabilan na povišenim temperaturama.
Veliki deo vitamina B5 gubi se prilikom termičke obrade hrane – (kuvanje i pečenje).
Vitamin B5 igra važnu metaboličku ulogu u ljudskom organizmu. Jedna od važnih uloga vitamina B5 se odnosi na proizvodnju hormona adrenalnih žlezda i stvaranje energije.

Vitamin B5 utiče na povećanje rezervi energije u organizmu, pojačava i pospešuje fizičke i sportske mogućnosti.

Vitamin B5 utiče na snižavanje nivo holesterola u krvi i blagotvorno štiti organizam od kardiovaskularnih bolesti.

Vitamin B5 doprinosi bržem zarastanju rana i stimuliše rast ćelija.

Vitamin B5 je veoma rasprostranjen u hrani, životinjskim tkivima, zrnevlju cerealija (pahuljice), kvascu, grašku, pšeničnom brašnu, jetri, srcu i bubrezima životinja, kao i jajima.

Vitamin B3 - (Nijacin, Nikotinska kiselina)

Vitamin B3 poznat je još od sredine devetnaestog veka.
Sredinom dvadesetog veka veštački je sintetizovan, pri čemu je konačno utvrđeno dejstvo preparata.
Jedinjenja vitamina B3 spadaju u grupu najboljih preparata za snižavanje holesterola u krvi.

Tokom vremena, uz koršćenje vitamina B3, uočeno je i znatno smanjenje stope smrtnosti obolelih osoba posle infarkta miokarda .

Termin „Niacin“ obično koristi za dva oblika vitamina B3, a to su Nikotinska kiselina i Nikotinamid.

Nikotinska kiselina, kao i njen amid su termostabilni pa i pri zagrevanju ne gube vitaminska svojstva.

Vitamin B3 ima veoma važnu ulogu u snižavanju nivoa holesterola u krvi, kao i za zaštitu od raznih vrsta kardiovaskularnih bolesti.

Vitamin B3 ima važnu ulogu u lečenju diabetesa, olakšavanju migrena i pomaže u problemima sa artritisom (upala zglobova). Takođe snižava krvni pritisak.

Vitamin B3, posebno je važan za sintezu (estrogena, progesterona, testosterona), tkzv. seksualnih hormona, kao i kortizona, tiroksina i insulina.

Vitamin B3 nephodan je za zdravo funkcionisanje nervnog sistema i rad moždanih ćelija.

Vitamin B3 nalazi se u hrani (posno meso, jetra, riba, pivski kvasac, bubrezi, belo živinsko meso). Nikotinska kiselina nalazi se u nerafinisanom zrnevlje i cerealijama, kvascu, mleku, pečenom kikirikiju i lisnatom povrću).

Vitamin B3 se nalazi u istim proizvodima kao i vitamini B2 i B6 (kvasac, pirinač, ljuska pirinča, avokado, smokve, suve šljive i sl.).

U mlečnim i mesnim proizvodima nalaze se velike količine esencijalne aminokiseline Triptofana, iz koje se stvara Nikotinska kiselina u orgnizmu.

Kukuruz kao žitarica veoma je siromašan Triptofanom.

Vitamin B2 - (Riboflavin, Laktoflavin)

Vitamin B2 prvi put je izolovan iz mleka 1935. godine i ima antioksidativne osobine.
Vitamin B2 sintetišu sve biljke kao i mnogi mikroorganizmi.
Vitamin B2, je slično kao i vitamin B1 značajan za proizvodnju telesne energije.

Vitamin B2 spada u grupu vitamina rastvornih u vodi, ima jasno žutu boju i veoma je stabilan na povišenoj temperaturi.

Ostaje stabilan i aktivan na temperaturi od 120°C u vremenskom periodu od nekoliko časova.
S druge strane, vitamin B2 veoma je osetljiv na delovanje vidljive sunčane svetlosti.

Biološka aktivnost vitamina B2 veća je u supstratima koje sadrže žute pigmente – tkzv. flavine. Danas postoji 30-tak flavinskih enzima.

Vitamin B2 – Riboflavin rastvara se u vodi i izlučuje se mokraćom. Nije poznata toksičnost ovog vitamina, i mora se neprestano unositi u organizam.

Vitamin B2 sintetišu sve biljke, kao i mnogi mikroorganizmi, ali ne i čovek.

Vitamin B2 nalazi se u mnogim proizvodima biljnog porekla (zrno pšenice, šargarepa, povrće sa zelenim lišćem, voće…).
Vitamin B2 životinjskog porekla, nalazi se u jetri, bubrezima životinja, jajima i mesu, kao i u kvascu, i proizvodima sa kvascom.

Najbogatiji izvori ovog vitamina su mleko, sir i jogurt.

Vitamin B1 - (Tijamin, Aneurin)

Često se za Vitamin B1 kaže da je „Moralni vitamin„.
Vitamin B1 je jedna od prvih supstanci koja je proučavana. Uočeno je da nedostatak vitamina B1 u svakodnevnoj ishrani čoveka izaziva bolest, poznatu kao „beri-beri“.
Ova bolest manifestuje se u brzom gubitku telesne mase, praćena sa čestim neurološkim stanjima rastrojstva.

Do početka 20. veka, bolest „beri-beri“ bila je čest uzrok smrti stotina hiljada ljudi. Bolest se javljala kao posledica korišćenja uglavnom očišćenog i glaziranog pirinča u ishrani ljudi. Zapravo, pri mehaničkoj obradi i prečišćavanja pirinča, vitamin B1 koji se nalazi u ljusci biva ostranjen i nema ga u ishrani, što je i danas pojava kod upotrebe tkzv.“ belog brašna“.

Vitamin B1 prvi put je izdvojen 1926. godine, nakon čega je ubrzo ostvarena i njegova hemijska sinteza.
Zbog svog pozitivnog i blagotvornog delovanja na nervni sistem čoveka, naziva se često i moralnim vitaminom.

Vitamin B1 nalazi se skoro u svim biljnim i životinjskim tkivima, ali u veoma malim količinama. Važni izvori vitamina B1 su nerafinisano zrnevlje žitarica i meso.

Vitamin B1 se nalazi u kvascu, kao i proizvodima gde se koristi kvasac ( hleb, pivo, …).
Velike količine vitamina B1 nalaze se u mekinjama, crnom hlebu, neočišćenom (nepoliranom) pirinču…

Takođe, nalazi se u drugim vrstama nerafinisanog zrnevlja žitarica, plodovima mora i kikirikiju.

Vitamin B1, iz proizvoda životinjskog porekla, najviše se nalazi u jetri i bubrezima.

Vitamina B1 je nestabilan i veoma lako se raspada na povišenoj temperaturi.
S druge strane, Kofein, Alkohol i mnoga druga jedinjenja smanjuju ili potpuno isključuju dejstvo vitamina B1 u organizmu.

Vitamin A - (Retinol, Karotenoidi)

Za vitamin A se često kaže da je „Čudotvorni vitamin„.
Vitamin A je oznaka za grupu jedinjenja koja ispoljavaju biološku i hemijsku aktivnost aktivne supstance Retinola. U današnje vreme, upotrebljava se i naziv retinoidi.

Od velikog poznatog broja ovih jedinjenja, najveći značaj imaju dva prirodna oblika:
– Vitamin A1 (retinol), dobijen iz jetre morskih riba, i
– Vitamin A2 (3-dehidroretinol), dobijen iz jetre presnih riba.

Proučavanjem je ustanovljeno da je vitaminska aktivnost u prehrambenim proizvodima vitamina A u direktnoj vezi sa sadržajem pigmenta karotena u ishrani.
Često se za vitamin A kaže da je „čudotvorni vitamin“ zbog izvanrednog značaja za ljudski organizam.

Ranije u literaturi, koristio se termin: „anti-infektivni vitamin„.

Vitamin A je potreban čoveku za život, rast, razmnožavanje, vid, održavanje ćelija i slično.

Vitamin A ima anti-tumorska svojstva, znatne imuno-pospešujuće efekte u ljudskom organizmu, lekovite i blago okrepljujuće efekte na kožu.
Vitamin A ima veliki značaj u zarastanju rana.

Vitamin A se nalazi u ribljem ulju, mesu, telećoj džigerici, jajima, mleku i mlečnim proizvodima kao i drugim namirnicama životinjskog porekla.

U povrću se vitamin A nalazi kao provitamin u obliku β-karotena, žutih pigmenata prisutnih u šargarepi, krompiru, spanaću, lubenici, paradajzu i raznom voću i povrću (pre svega u zelenom i žutom). To je pigment koji mnogim biljnim proizvodima daje žutu ili crvenu boju.

Avitaminoza

Avitaminoza je termin koji označava nedovoljnu količinu unetih vitamina, a koja može izazvati negativne efekte kod čoveka.
Najpoznatija avitaminoza je nedostatak vitamina A, što dovodi do gubitka noćnog vida kod ljudi, tkzv. ”kokošije slepilo”.

Kod ljudi, slabljenje vida je jedan od važnih predznaka A-avitaminoze. Ova pojava manifestuje se tako što čovek gubi vid u sumrak ili noću, kada se oko prilagođava na smanjenu količinu dnevne svetlosti.

U isto vreme, najnovija istraživanja pokazuju da je nedovoljan unos vitamina A direktno povezan sa povišenim stepenom raznih infektivnih oboljenja. Nedostatak vitamina A pospešuje infektivne agense da lakše utiču na digestivni trakt i organe za disanje.
Poznato je takođe da slab unos vitamina A povećava verovatnoću obolenja od tumora

Hipervitaminoza

Hipervitaminoze je termin koji označava kritičnu povišenu količinu unetih vitamina, koji mogu izazvati negativne efekte kod čoveka.

Vitamini, uopšte gledano, imaju osobinu rastvorljivosti u vodi i mastima, što u daljem procesu uslovljava i razne mogućnosti nastanka hipervitaminoza.

Generalno, gledano prema rstvorljivosti, postoje dve grupe vitamina: vitamini rastvorljivi u vodi, i vitamini rastvorljivi u mastima.

Vitamini koji se rastvaraju u vodi ( Vitamini B kompleksa i Vitamin C), brže se luče i iznose iz organizma, pa se ne mogu nagomilati u organizmu, uprkos činjenici i povećanom unosu. U isto vreme ova grupa vitamina nije toksična. Uopšte, ljudski organizam ne poseduje, ili pak ima izuzetno male zalihe ovih vitamina.

Ukoliko se Vitamin C unese u dozama većim od 2 grama na dan može prouzrokovati proliv.

S druge strane, vitamini koji se rastvaraju u mastima (Vitamin D, Vitamin E, Vitamin K, Vitamin A ) ili grupa vitamina poznata pod pseudonimom ‘DEKA’, sporije se iznose i izlučuju iz ljudskog organizma, i pri tome stvaraju veće zalihe. Tom prilikom tokom povećanog dnevnog unosa stvara hipervitaminoza

Postoje razni oblici Hipervitaminoza:

Hipervitaminoza vitamina D – nastaje zbog prekomernog uzimanja, ( preporučena dnevna doza 50.000-100.000 IU) vitamina D radi lečenja rahitisa ili osteoporoze. Usled velike količine ovog vitamina nastaje kalcifikacija bubrega, krvnih sudova, srca i pluća.

Hipervitaminoza vitamina A – nastaje zbog prekomernog uzimanja vitamina A, ( preporučena dnevna potreba je 5000 IU ), u periodu od tri meseca ili duže, sa dnevnom dozom od 50.000 IU.

U tom slučaju nastaju promene na koži, postaje suva, svrbi, dolazi do opadanja kose, kao i upalnih promena na sluzokoži usta. Takođe dolazi do povećanje krvnog pritiska, uvećava se jetra, i često se javljaju bolovi u mišićima, kostima i zglobovima.
Ako se uzima beta karoten, promene koje nastaju ogledaju se u žućkastoj obojenosti kože. Kada se prestane sa terapijom i unosom vitamina A, navedene promene povlače se same.
Preterani unos vitamina A može izazvati i neku od bolesti kostiju. Povećana resorpcija vitamina A u kostima u isto vreme sprečava unos kalcijuma, pri čemu dolazi do znatnog slabljenja gustine kostiju. U isto vreme, količina i nivo kalcijuma (koji nije resorbovan u kostima) zadržava se u krvi i povećava se koncentracija u organizmu. Ipak, ovaj poremećaj je veoma redak kod čoveka.
U toku trudnoće, ukoliko se vitamin A unosi u većim količinama, može da izazove poremećaje kod novorođene bebe. Nije preporučljivo ženama u trudnoći da uzimaju bilo kakve vitaminske preparate, posebno ne samoinicijativno, dok se ne konsultuju prethodno sa svojim lekarom.

Hipervitaminoza vitamina E – nastaje zbog prekomernog unosa vitamina E. Vitamin E je relativno netoksičan kada se unosi oralno, preko hrane.

Antioksidansi - čuvari zdravlja

Evolucijom živog sveta na zemlji, razvojem raznih vrsta biljaka i procesa fotosinteze, vremenom se povećao sadržaja kiseonika u atmosferi, u živom svetu i ljudskom organizmu, uopšte. Vremenom, mnogi primitivni organizmi su izumrli, dok su ostali živi organizmi razvili antioksidativni odbrambeni sistem, kako bi se zaštitili od prekomerne toksičnosti kisonika. Živi organizmi, kao i ljudska vrsta danas, imaju antioksidativnu odbranu od učešća kiseonika, svedenu na ravnotežu i brojnu vrednost od 21% učešća u atmosferi, i ne više od toga.

S druge strane, “Slobodni radikali“, (termin za hemijske produkte koji nastaju u procesu razmene materije i energije), štetni su za organizam čoveka, i predstavljaju veoma reaktivne hemijske produkte. Ove vrste materije nastaju svakodnevno u organizmu, kao prirodan produkt razlaganja kiseonika u procesu oksidacije hrane u ćelijama živih bića, odnosno sagorevanja hranljive materije za stvaranje neophodne energije za svakodnevan život.

Slobodni radikali su nestabilni u hemijskom smislu i reaguju sa svakim molekulom sa koji dolaze u dodir. U slučaju dodira sa masnim kiselinama, npr. dolazi do lipidne peroksidacije – tj. ateroskleroze – potonje bolesti koja se razvija tokom dugog niza godina.
Slobodni radikali čak mogu vršiti i hemiske veze sa molekulima DNK, što vremenom dovodi i do promena u samom genetskom sastavu ćelije ( razne vrste mutacije, pojavu malignih ćelija i sl…)

Kako se ljudski organizam suprostavlja ovoj pojavi i šta to znači?

Odbrana ljudskog organizma od slobodnih radikala prvenstveno se zasniva uz pomoć enzima koji sadrže bakar (Cu), cink (Zn) i mangan (Mn).
Pri tome dolazi do hemijske reakcije vezivanja jona slobodnih radikala za metale, npr. Selen (Se).
Takođe u ovom svakodnevnom procesu, poznato je da vitamin E štiti masne kiseline ćelijskih membrana, vitamin C štiti organizam od slobodnih radikala i aktivno učestvuje i u oporavku i korišćenju vitamina E.